Shvati, do mojih visina, papirna krila nisu dovoljna...

Pao je. A ja se osjećam grozno, razlog su mnoge stvari, a jedna (nevažna naspram određenih drugih) je to što sam bolestan. Ne mogu normalno djelovati, a kamoli učiti za sutra, tako da je možda bolje da ostanem doma i odmorim se.

Inače, nisam dugo pisao, u međuvremenu sam bio u Pragu i bilo mi je odlično, najbolji izlet do sad (iako su mi neki ljudi falili...). Preporučam svakome, pogotovo ako imate dobro društvo.

Sutra je poseban dan. To je sve što ću reći...

Preksutra također. Koncert (Ne)normalnog Balašević tribute band-a u Boogaloo-u. Valjda će mi biti bolje, ne želim to propustiti.

Sasvim dovoljno sam napisao.

Pozdrav ljudima kojima je stalo do mene!

Pozdrav mojoj novoj prijateljici... Posebna si, tako se i osjećaj.

Pusa.

Bio sam na maturalcu u Španjolskoj. Većinu vremena je bilo dobro, nema smisla opisivat kaj se sve događalo, jer mi se ne da pisati 2 dana o tome... Samo ću reći da, koliko god da je bilo dobro, moglo je i bolje. Tu su te neke stvari koje malo kvare prosjek (neću ni o njima, oni koji su bili sa mnom znaju). No, dobro, došao sam doma, škola je počela. Sad zurim u ovu upisnicu jer ne mogu vjerovati da sam četvrti razred... Moram se napit prvom prilikom. Onda će mi biti bolje. Lakše ću percipirati ovaj svijet u kojem živim... I tako, uživajte u školi, zadaćama, i sličnim stvarima koje donosi 'ustanova', znam da ja hoću ;)

I da, naš razred je lani imao najviše izostanaka u godini, rekordnih 120-ak. Ah, ponosan sam...

Eto. Dok se hladim uz ugodnih 23°C, bivah nagovaran da napišem novi post... Strah me i pomisliti kako je vani vruće, i jedva čekam da se bacim u more. Malo da se osvrnem na ovu školsku godinu. Bilo je dosta zanimljivo od početka, nismo se mogli dogovoriti gdje ćemo na maturalac, zatim su tu dogovaranja za novogodišnji tulum, uskršnje praznike, rođendane... Naravno, bilo je tu i ozbiljnih stvari, poput raznih testova i odgovaranja, ali to nam je bila najmanja briga. Dok sam prvo polugodište prošao s 4 (4,43), na kraju godine sam se poboljšao za čak 2 ocjene, tako da sam ipak prošao s 5 (4,57) . Neki ljudi su me iživcirali, za neke sam shvatio da su drukčiji nego što sam mislio, a neke nove sam upoznao . Uglavnom, ova godina je bila dobra, usudio bih se reći, mnogo bolja od prošle.

Ispunio sam život raznim novim iskustvima: to se očituje na mom izboru glazbe koju slušam, kako koristim svoje računalo, čak sam i na koncertima bio, čime se godinu dana ranije ne bih mogao pohvaliti. Ima tu još novih iskustava, ali previše je toga da bi mi se dalo pisati...

I za kraj, pozdrav ljudima bez kojih ne bih mogao preživjeti to teško razdoblje od devetog mjeseca dvije i šeste, pa sve do sad. Mislim da oni znaju da se to odnosi na njih.

Sretan sam, jako, iz više razloga...

Jedan razlog je kraj škole, jedan je početak ljeta. A jedan (najveći) je Petra.

Više od mene drugi put, sad sam

Sretan 18. (osamnaesti) rođendan mojoj najboljoj rodici, Mii!!!!!

Dobrodošla u punljetnost.

POZDRAV i svima ostalima :D!

I ove subote je bilo zabavno... Ne, nije bilo nikakvog rođendanskog tuluma, već sam išao na jedan koncert s jednim drugom. Išli smo u Boogaloo na Pase (punk band iz Rijeke) i Debeli Precjednik (melodic-punk band iz Osijeka). Bilo je pjevanja, deranja, upaljača :D, i naravno, POGAAAAAAAAAA (neki ljudi bi stvarno trebali razmisliti prije nego što počnu pogat - ako imate 100 kila, vjerojatno nije dobra ideja). Za sve one koji ne znaju, to je opće naguravanje, iliti ples koji se izvodi tako da gurnete što više ljudi u što kraćem roku! Tako nešto... Uglavnom, popio sam jedno pivo (15 kuna, malo previše za moj ukus, tj. ekonomsko stanje), uništio si glasnice, skakao i mahao rukama k'o luđak. Sad me malo bole noge... i grlo. Ali nema veze, jer bio je to najbolji doživljaj u mom životu. Sva ta euforija i ljudi koji pjevaju zajedno sa vama... neopisivo! Poslije koncerta je bilo malih problema s ljevičarskom curom i desničarskim dečkom, ali hvala Bogu, ništa strašno (ovo je interna fora :P).


Sljedeću subotu je Thompson, pa vjerojatno ne izlazim iz kuće. Osim možda ako ne bude kakav dobar koncert... :)


POZDRAV svima, a pogotovo Saletu i njegovim japankama!

Opet subota, opet večer, opet se moram spremati... Već su mi ti subotnji odlasci u Dubravu postali navika. Ovaj puta uputili smo se do Klake da proslavimo rođendan našeg dragog prijatelja i zlatno-srebrne kopačke razreda... DAVIDA! Za razliku od prošle subote, ovaj puta se spremao cijelonoćni tulum sa pregršt pića, domaće narodne muzike, i naravno, gostiju iznenađenja. Nažalost, zvijezda večeri Dino nije bio u stanju doći ali izdržali smo to i bez njega. U početku smo teškim naporom svladavali tehničke poteškoće oko razglasa, da bi na kraju shvatili da zapravo ne radi jedan zvučnik i da se glazba čuje samo u stražnjem dijelu kafića. No tu su uskočili uvijek spremni nasi razredni vokali, koji su spretno izvodili sve od Thompsona do Prljavaca. U početku sam stekao dojam da je tulum malo statičan ali kad smo ušli unutra svatko je zauzeo poziciju koja mu je najviše odgovarala... neki su pili, neki kartali, a neki su silom pokušavali nagovoriti male curice da odu s njima u wc (neki su čak i uspjeli).
Ja sam... hmmm... ja sam bio svagdje... počeo sam s kartanjem, pa sam se prebacio na cugu, a kasnije i na žestoke političko-socijalne rasprave s ostalim ljudima s tuluma. Kolko sam primjetio, cuga je ljudima zbilja udarala u glavu (ko sampanjac) i bilo je podosta pijanih ljudi koji su jedva stajali na nogama. Zapravo oni su mi čak bili i simpatični (smiješni), za razliku od onih 213 parova koji su se žvalili pred wc-om i u wc-u, pa nisam mogo ni pišati ko čovjek. Kasnije se dosta ekipe pokupilo pa smo imali prostora za ludiranje i zajebanciju iako su zabavu kvarila neka dva debila koja očito nisu vidila curu u životu, pa su skakali po njima ko neka dva napaljena bika. Najgore je prošao (a tko drugi nego) Kučko, koji je pokupio par šamara bez nekog ozbiljnijeg razloga. No i ti momci su otišli i tada su se svi oni koji su ostali malo opustili.

Sve u svemu dobar tulum... bilo je svega i svatko je mogao pronaći nešto za sebe. Iako me živcira pogled na svijet današnje mladeži u kojem se svi žele samo napit, zbarit, pojebat il šta već i ako to naprave onda je to dobar tulum. Zapravo najdraži su mi bili momci (i cure) koji su pjevali i veselili se jer ih je bolio kurac za sve one koji se ne znaju zabavljati i ispunjavali su sami sebi večer onako kako su sami željeli. Najgori su mi oni koji odmah vele da je tulum dosadan... pa naravno da je dosadan, kad si preglup da si ga napraviš zabavnim!

Uglavnom, došao sam doma u pola 5. Da nije bio dobar tulum, ne bih ostao tako dugo.

Uživajte.

Pišite kaj hoćete u komentare. Samo da nije spam i oni lanci sreće i nesreće...